Neće. Održati će se bez
obzira zabrani li ga vlast ili ne zabrani.
Ako ga zabrani, biti će to ulični,
žestoki referendum kojemu vlastodršsci neće moći nauditi smicalicama.
Hrvatski
laburisti – Stranka rada najoštrije osuđuju pokušaje gušenja demokracije te
sprečavanje održavanja referendum te obećaju da će biti – kada zatreba – na
čelu kolone nezadovoljnika.
Dragutin Lesar, predsjednik"
Nadam se da ću to dočekati. I sebe vidim u toj koloni.
Ovi ljudi koji sebe nazivaju Vlada RH se moraju maknuti s tih pozicija i to samo i isključivo u Remetinec pa dalje prema slijedećim postajama.
Djeca, djeca... nikad kraja iznenađenjima. Naročito kad treba prikriti istinu a da nisu svjesni što se može iz te igre skrivača izroditi.
Moje dijete slavi rođendan. Pozove 3 prijateljice i iznosi mi slijedeći plan:
Mama, može li ovako: "Ti pokupiš moje tri prijateljice kod njihovih kuća i mene naravno, i odvedeš nas u pizzeriju, nakon toga idemo u slastičarnu na sladoled ili kolače, poslije kino i dođeš po nas."
Dijete slažem se, nema problema, dovoljno ste odrasle da možete same biti u pizzeriji, i otići do kina jer je sve na potezu 500 m. Ali to djevojčice moraju isto tako reći svojim roditeljima, i ako se oni slažu s takvim redoslijedom proslave, ja sam za.
Taj dan, sakupim djevojčice svaku kod njene kuće, odvedem ih u pizzeriju, naruče pizze i sokove, i ja odem do kina kupiti ulaznice za predstavu u 20,00.
U međuvremenu svratim u slastičarnu i najavim ih (i to zato da ako naruče kolače ili sladoled za više novca nego li što ću im ostaviti, da ću svakako doći podmiriti račun, s obzirom da poznajem gospodina u slastičarni, sa čim se gospodin složi), kupim 4 karte na balkonu, za kino predstavu i vratim se u pizzeriju.
One u međuvremenu već jedu pizzu. Naruče si još sokova da imaju kad ja odem, ostavim njima još novaca (za kolače), platim ceh u pizzeriji i odem kući. Dogovor je da će poslati SMS čim završi kino predstava, jer mogu po njih stići za par minuta.
Tako je i bilo, kad je film završio, dolazim po njih, i vozim ih svaku do njene kuće s tim da pričekam ispred vrata da se uvjerim da je ušla u kuću ili su čak i roditelji mahnuli.
I onda par mjeseci nakon tog događaja čujem pravu istinu:
Jedna od njih nije bila u kinu. Djevojčica je odlučila otići u klub 100 (bila je subota ili nedjelja, dan kad je u stotki zabava za osnovnoškolce i traje mislim do 22), s tim da je pila votku koju je netko od osnovnoškolaca prošvercao u stotku ili su pili vani u parku (to nisam saznala), popušila poneku cigaretu (čak je rečno i broj 4) i kad su ove tri izašle iz kina, najnormalnije im se priključila i ja sam ih sve odvezla kući.
Nakon tog saznanja (višemjeseci poslije te nazovi proslave) tj priznavanja slijedi višesatni razgovor sa mojom kćeri: pa kak si mi to mogla zatajiti. Znadeš li ti da sam ja ODGOVORNA za sve vas jednako, kako za tebe tako i za njih. Pa njihovi roditelji su njih meni dali da vodim brigu o njihovim kćerima. Što bi bilo da joj se nešto ružno dogodilo jer je bila sama, što bi bilo da je povračala od votke (možda i je, pa su možda bili krivi pizza i kolači), što bi bilo da....
I još najgore, a što da su njeni roditelji shvatili što se dogodilo, došli meni na vrata i napali me kak sam neodgovorna, a ja pojma nemam kaj ste vi radile.
Još sam dodala i najcrnje mogućnosti, da se bolje razumije kako se takve stvari nikako ne smiju događati, a kam tek zatajiti i kako se vrlo brzo može dogoditi da plan izmakne kontroli.
Počinje plač jer tek nakon razgovora krene razumijevanje situacije, i kroz suze: "ali mama, nisam smjela reći, zabranila nam je da to govorimo i tebi i bilo kome".
Pustiš dijete na rođendan, a možeš očekivati ovakvu "dogodovštinu". Ili uzmeš tuđu djecu da se zabave, proslave i olakšaš roditeljima da ne moraju izlaziti iz kuće i prevažati djecu, a onda im "vratiš" dijete polupijano, a sve zato jer su se one htjele družiti bez nadzora roditelja jer su već velike.
Gorak osjećaj, a bio je super plan koji je ipak izmakao kontroli bez da je itko kriv.
Dok sam bila malena djevojčica pjevušila sam : "ja sem Varaždinec, Varaždinec, domovine sin..".
Sad sam odrasla i shvatila sam da nemre Varaždinec biti domovine sin. Možda bi nekak to i moglo da domovina ima granicu od Varaždin brega pa do Drave ili Ivanca do Ludbrega.
No, domovina je ipak malo šire područje, pogotovo okad je Vesna Škare Ožbolt dogovorila granice na istoku, Ivo Sanader na moru, a Jadranka Kosor sa Slovencima.
Da ne bi mislili da je netko od te trojke domovine sin. Ne, ne.
Domovine sin, svitu moj (kak veli Arijana Čulina i još mnogi Dalmatinci) je "naše" gore list - Ivan Šuker.
Kako ne znam njegovu titulu, dodat ću uz ime i prezime "prvi živući predsjednik Kriznog štaba Velika Gorica, potpredsjednik Vlade RH, ministar financija i predsjednik gradske organizacije
HDZ-a" jer ga tak znaju "povlačiti" po novinama i internetu, a tak se i sam naziva(o).
Čitam da će "Goran Beus Richembergh - predsjednik Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova sukladno očekivanjima na toj dužnosti biti aktivan i konstruktivan te
pokrenuti inicijativu kojom bi se trajno obilježio doprinos nekih velikogoričkih
političara najnovijoj gradskoj aferi s predznakom političke korupcije."
Ražmišlja predložiti GV (u kojem je, znamo već svi, omjer 16 : 11 za Kibidabi koaliciju), preimenovanje glavne ulice za ulazak u Veliku Goricu. Ta se ulica svakako nazivala od kad ja živim u gradu, a najnovije se zove Ljudevita Posavskog. Istina, ne znam kaj je taj Ljudevit bil značajan za ovaj kraj, ali sad me to niti ni briga.
Kako je u toj ulici već godinama podstanar već spomenuti domovine sin, pa je Beus, razuman čovjek, odlučio pokrenuti inicijativu preimenovanje te ulice u Ulica Ivana Šukera.
Ako mislite da je možda prijedlog ishitren i da ne bi slučajno pomislili da "naše gore list" nije zaslužan za domovinu, prosim pročitajte si kakav stručnjak je taj domovine sin.
Dio teksta budem ovdje c/p: "Prema analizama, uspješnost Šukerova mandata može se procjenjivati i kroz
podatak da je u posljednjih sedam godina na zarađenih 610 milijardi kuna
potrošeno oko 650 milijardi što znači da je Vlada potrošila 40 milijardi kuna
koje nije zaradila, piše Novi list.
Da bi se stekao dojam o gubicima dovoljno je reći da je taj iznos ekvivalent
zbira vrijednosti autoceste Zagreb-Split, Ine i Janafa."
Sličnih pohvalnih tekstova je prepun internet, i nisam znala izabrati koji ga najbolje opisuje, pa sam stavila link od zadnje "pohvale".
Red da se zaslužnom građaninu za domovinu prije svih drugih koji će navaliti , pokaže zahvala u gradu u kojem spava i koji redovno (već godinama) opstruira u razvoju upsssssss, pardon, u kojem živi i djeljuje.
Drugi prijedlog za preimenovanje odnosi se na Cvjetno naselje u kojem ima prebivalište novoustoličena predsjednica GV Vesna Škare Ožbolt. Iako niti policija ne može ući u trag gdje ona stvarno živi, ali ZNA SE da je i ona (samo ona, ne i obitelj) podstanar kod prijateljice u tom naselju (vidjela sam na slici njenu osobnu isakznicu), pa će prijedlog GBR-a biti Naselje 1001 noći Vesne Škare Ožbolt.
Ova gospođa od zanata, pardon, po zanimanju prodavačica je malo manje zaslužna za grad, jer nije od jednog (svima poznatog Turopoljskog muža) vijećnika mogla doći do izražaja u svojem pozitivnom razmišljanju i djelovanju za grad i okolicu (čitaj povrat ZZ), ali njeno vrijeme je upravo stiglo, tako da se mogu nadati da će svoje želje popuniti do zadnjeg kredita (ako već nije).
Mogu vam reći, svitu moj, da mi se oba prijedloga jako sviđaju, iako ovaj prvi radnog naziva "domovine sin" ima jači temelj.
Sad budu oni neki rekli kak da se meni uvijek sviđa ono kaj GBR smisli, a kaj je je. Pametan čovjek. Da nam je bar još 10-15 tak pametnih u gradskom vijeću koje bi se moglo slušati.
Pretpostavljam da je ovo prva akcija predsjednika za Odbor i imenovanje, ima u gradu još "znamenitih sinova" koji su zaslužili dobiti svoju ulicu. Možda Beus misli da nisu dovoljno "aktivni"? Vara se.
Ovim putem objavljujem svim svojim prijateljima i članovima Velika Gorica neovisnog foruma da više nisam članica foruma.
Naime, SVOJEVOLJNO sam u profilu kliknula na ispis korisničkog računa i više me nema nakon 1755 napisanih postova.
Svi koji žele, mogu me čitati ovdje, jer je to jedino mjesto gdje pišem svoje misli.
Nisam član niti jednog foruma, osim bloger-a, a i tamo samo zato da imam mogućnost pisati komentare na jedan (bar do sada) političarev blog.
Razlog:
ne mogu objavljivati postove i komentare sve dok je moderator tog foruma nedavno ustoličen novi moderator.
Obrazloženje:
Stalo mi je do foruma, želim sudjelovati, ali s ovakvim objedama i ponižavajućim komentarima ovakve osobe koja je malo moderator malo član - neću. Iz prostog razloga da se ne dovedem u situaciju da mi se obrati i da me živcira.
Možda neke ljude to ne smeta, iako ne vjerujem, ali mene smeta kad svi znamo da je baš sa svima bio u sukobu, da je baš sve nadijelio neprimjerenim izrazima.
Stalo mi je do foruma, stalo mi je da Gorica ima neki kutak gdje se mogu komenirati događaji i problematika, ali dovođenjem ovog moderatora to je za mene postalo nemoguće.
Iznositi svoje mišljenje o temi nekog posta je jedno, a vrijeđanje i omalovažavnje pisca redaka (često i po izmišljenoj političkoj osnovi) baš svih forumaša je nešto drugo. Mene vrijeđa i kad po drugima pljuje, a ne samo po meni.
Brisanje sa foruma nisam tražila niti kad sam bila naprasno ukorena banom od nekoliko dana na prošlom forumu, ali ovu diktaturu moj ego (kako kaže staro novi forumaš) ne može izdržati. Dobro je dok znam svoje kapacitete.
Biti član foruma, a mjesecima (ili nikad) ne napisati niti slova ne podržavam, tako da neću biti tajni, skriveni ili član u redoslijedu abecede. Ili sam aktivna ili me nema.
Svakako vam svima želim dobre živce s novim moderatorom, i ustrajte sve dok možete izdržati.
Čitam da MI-gliste spremaju u tajnosti svoj sabor. To bi valjda značilo okupljanje.
Neka, nek se ljudi druže, naročito istomišljenici, i pogotovo pred izbornu godinu. Treba svima objasniti kako se radi i što se od njih očekuje, a naročito treba održati predavanje u vidu: MI smo, MI ćemo, MI možemo, MI znamo, MI jesmo i tako valjda cijeli dan, ako ne i dva.
Pa nije vlak bicikl na Mljetu da platiš 2 ili 6 sati za obilazak Nacionalnog parka jer drugog prijevoza unutar granica parka ionako nema, ni po vodi ni po kopnu.
I još, HŽ je društvo koje crpi energiju (čitaj novce) iz državnog proračuna, a HDZ je stranka na vlasti. Neki forumaši bi rekli onu čuvenu bljutavu poštapalicu "pametnom dosta".
Kako ja nisam pametna, naročito ne po pitanju stranke na vlasti, morat ću još malo mozgati da shvatim kako se to iznajmi vlak za skup u Zagrebu.
Pa ionako svaki 4 građanin ove države (i one druge) živi u Zagrebu i u blizini, pa čak i u mojoj Velikoj Gorici. Kaj ih nema dosta da dođu Zet-ovim prijevozom do tajnog mjesta i odslušaju predavanje?
A ZNA SE da su gotovo polovica građana, ma kaj polovica, skoro svi, na izborima dali glas ZNA SE njima, i da je taj trend koji traje već dvadesetak godina tradicija ovog naroda. A ZNA SE da je tradicija svetinja, i tko će se usuditi prekinuti tradiciju. Pa to je izdaja nacionalnog interesa, to je izdaja hrvatstva, jer ako nisi njima dao glas nisi ni Hrvat. A to je svakako pogubno.
Pita se Damir Kajin, saborski zastupnik IDS"... zašto Hrvatska mora bankrotirati da bi vi iz HDZ-a ostali na vlasti?"
Pitam se i ja? I još se pitam gdje je kraj toj vlasti? A Kajin mi pomaže:
"Do kraja godine treba uzeti još šest godina zajma. Ovakvu katastrofu nisam ni
ja, koji slovim za najvećeg katastrofičara, nisam mogao prodvidjeti. To znači da
ćemo se nagodinu morati zadužiti za 35 milijardi kuna. Nagodinu ćemo to možda
moći učiniti, ali bojim se da to 2012. godine neće biti moguće", rekao je vladi
i ministrima ...
Koje čini vam čine da ne vidite propast?
Da ne vidite da mnogi već osjećaju siromaštvo?
Da mnogi već gladuju?
Da mnoga djeca nemaju sladoled i čokoladu?
Da mnogi nemaju za lijek niti za pohode liječnicima?
Postoji li u glavama MI-glista i njihovih obožavatelja trunka straha da neće moći uskoro živjeti kako su naučili i stekli naviku nerada?
I još se pitam zašto se bunim kad nisam u toj kategoriji? Ne u toj, niti u jednoj od nabrojanih? Zašto strahujem?
Želim živjeti od svojeg rada, želim ne razmišljati hoću li imati za sladoled i čokoladu, želim jesti brancine i jastoge, šunku i janjetinu, a ne krumpir i musaku. Želim birati kruh koji ću kupiti, želim ići na putovanja i ljetovanja, želim....
Da počnem uzgajati povrće na balkonu? Da si kupim bicikl i da čekam spremna?
Sve sam više u uvjerenju da će ZNA SE MI-gliste na idućim
parlamentarnim izborima (kad god bili, redovni ili izvanredni) posegnuti za
novom vrstom kampanje – nemojte izaći na izbore.
Naime, sve ove godine, posebno u zadnjih nekoliko izbornih
godina su silili, neki i prijetili, da se na izborima glasa za njihove
kandidate. Mnogi od nas su bili izloženi nevjerojatnim pritiscima što
poslodavaca, što susjeda, što mještana u kvartu koji su imali (ili su si sami
odredili) taj zadatak. Sad sam sklona vjerovati da će isti ti lobirati da se ne
glasa za ovu kriminalnu grupu.
Zašto?
Zato jer su toliko osiromašili, pokrali, prodali i unazadili
zemlju da treba netko drugi doći na vlast da bi oni imali materijala pokrenuti
svoju mašinu pljuvanja i omalovažavanja naprosto zato jer im to jedino preostaje
da ih prehrani i da im da poleta da uopće opstaju na političkoj sceni.
Iz dana u dan vidimo da oni ne znaju što čine (izuzimam ih
iz onog: Oprostite im jer ne znaju što čine), pa je sad potrebna neka „nova
metla koja će bolje mesti“ koja će
krenuti s prijeko potrebnim rezovima po svim slojevima društva, jer se samo
tako možemo odgurnuti od dna i krenuti prema površini. Naravno, da će u izranjanju
mnogi ostati bez zraka, nagutati se prljave vode, pa se čak i utopiti, ali to
je cijena koja se mora platiti da bi izdržali oni drugi s jačim plućima i većim
obimom zraka (čitaj da naša djeca mogu živjeti bar približno kao mi nekada).
E tada će MI gliste (koji ionako imaju dovoljno „zraka“)
likovati, prokazivati neke nove metle kak su one krive što se narod guši i
utaplja, jer sam si je narod izabrao pa neka i guta.
Tada će se razmnožiti po portalima i forumima i „vojevati
bitke“ jer u konačnici to im je glavna zadaća – omalovažavati, uništavati, ne
dati naprijed, likovati na tuđoj nesreći i pozivati se na partizane, komuniste
i sve druge koji nisu ZNA SE.
Istra - divan zavičaj. Krasota. Jedan od prvih "kandidata" kamo bih se mogla odmah preseliti.
Motovun (Montona) - grad filmskog festivala, ali i divnih ljudi. Predivan pogled na dolinu rijeke Mirne, na Motovunsku park-šumu i nepregledne vinograde.
Dolazak iz smjera Pazina: (kliknuti na sliku za uvećanje)
Evo mojih impresija, kako se može od svojeg starog bi se reklo neiskoristivog nasljedstva, napraviti divota:
Izlog ispred jednog dućana:
I onda ulazak u dućan:
Sve je u dućanu na prodaju osim namještaja, slika i kufera.
A iz dućana se izlazi na terasu gdje je kafić:
sa pogledom lijevo i desno:
Bila sam u Motovunu u vrijeme kad nije festival, na početku sezone, iako je tamo sezona gotovo stalno.
Grad koji se mora vidjeti, po kojem se mora prošetati i koji odiše divotom i energijom.
Nije vam to pametno, čak štoviše, opasno po zdravlje, rejting, čast, moguće i dostojanstvo, ili, da bi pokondirene tikve znale pročitati – image.
Pitate se zakaj – e pa zato jer ZNA SE MI-gliste tako misle.
Jučer čujem po mene zanimljivu noticu.
Forum sa gradskog portala je naprasno ukinut ni manje ni više nego zbog mene, tj ne baš sasvim zbog mene, ali postotak koji ja nosim je cca 92 %. Ostalih 8 % ste vi ostali. Nitko poimence, nego ostali. No, ja sam dobila tu „čast“ da me se posebno imenuje kao razlog ukidanja.
Onako u usputnom razgovoru bila je opaska kak su mogli ukinuti forum, to je rušenje i uništavanje slobode govora, naročito u današnje vrijeme. A onda njih pet, šest onaj opančara onaj je onaj izbacilo iz sebe teret koji ih je pritiskao: Ma daj molim te, pa to je bilo leglo bolesnika, ona plemenitašica – to je bolesno, za umobolnicu. I svih pet, šest do jučer bosonogih, a danas (čitaj zadnjih 10 godina) opančara se složiše.
Oni ZNA SE opančari obrazloženje imaju, „opravdanje“ imaju, samo me zanima kako li će to „opravdanje“ obrazložiti na sjednici GV koje koliko čujem, ima namjeru postaviti to pitanje.
A čujte, nije opančarima lako. Treba moći nositi teret koji su si zadali, uz stalnu „opstrukciju“ njihova rada od strane GV. Teško je to GV, kad bi se zbrojila sva težina članova bili bi na više od jedne tone.
Istina, ovih 14 koji su u plusu su svi u granicama normale, čak ima nekoliko neishranjenih, ali ne bu to zadugo, budu oni siti i uhranjeni čim ona nakaza kulisa dođe za govornicu. Svakako bi im teže bilo nositi GV na leđima da se zbrajaju kilogrami onih 13 minusa. Ali tih minusa 13 ne trebaju nositi, oni su se ionako dobrovoljno pustili da ih ZNA SE prljava voda nosi prema estuariju pa će se izgubiti u mnoštvu kanalića dok ne stignu do nekog oceana.
A da sam i ja teška, ZNA SE znaju to opančari, jednom rukom bi me mnogi od njih mogli ponijeti i odnijeti, ali imam teške prste koji vuku prema tastaturi, pa me (se) nisu mogli s tim nositi. Zato je puno lakše i bezbolnije mene okarakterizirati bolesnicom, ukinuti forum, nego se opravdavati za zlodjela i veleizdaje roda ovoga koja svakodnevno čine a vidljivi su na svakom koraku.
Ljudi moji, jel to moguće? - ovu je rečenicu upotrijebio pokojni legendarni sportski komentator i novinar Mladen Delić na jednoj od nogometnih tekmi. Dečki budu znali i na kojoj i kojim povodom, ali ako me sjećanje dobro služi uzrok je bio veliko veselje.
No u mojem tekstu to nije zbog velikog veselja nego velike neugode i žala.
Kliknem jutros dva puta na spremljeni link u favoritima koji se odnosi na gradski forum, a otvara mi se stranica grada. Čitam informacije, kliknem ponovo, jel i link grada imam spremljen, pa si mislim da sam krivo odabrala.
Ponovno klknem na link VG forum i opet mi se otvara stranica grada.
Aha... znači foruma N E M A.
Da li je ovo slučajnost, vrijeme će pokazati (nama neukima i neznalicama), no, ne mogu vjerovati da se netko zabunio pa je na link foruma zalijepio link gorica.hr.
Kak je na vašem računalu? Moguće da je moje u kvaru (preko noći).
Ipak nije, dobivam reakcije po mailu i mobitelu.
Jedna suvisla: vidiš da radi na portalu, možda je privremeno ugašen.
A jel - privremno, bez najave??????
Sjećam se da je nekadašnji jako jako dobar Admin par dana unaprijed velikim slovima napisao najavu u zaglavlju foruma da neće raditi nekoliko sati i zamislite - odredio je vrijeme u toku noći kad svi spavamo, a on je radio.
Moguće da je taj Admin-Alen (pozdrav kolega po blogu, preduhitrili ste me, ali zato jer ja puno pišem ) bio vještac, vampirić ili šišmiš jer je velike radove odrađivao noću, da bi mi ostali mogli uredno "obavljati" svoje poslove danju.
Uvijek se govorilo Amerika - obećana zemlja. No, to više ne vrijedi, sad imamo Hrvatska - obećana zemlja. Dodoše na brdovitom, sirovom i primitivnom Balkanu, ali kome je to važno, važno je da se možeš obogatiti u vrlo kratkom vremenu, postati građanin prvog, čak i nultog reda i biti priznat u društvu, državi, javnosti, EU, USA i šire, kratko rečeno postati čovjek-slučaj.
Istina tih čovjek-slučaj u Hrvatskoj ima malo više, no nikako ih se ne može nazvati ljudi-slučajevi, jer to baš i ne podsjeća na ljude. A slučajevi jesu, različiti jesu, ali su svi slučajevi sa istim završetkom - ukradi, prevari, laži, izmišljaj jer ovaj narod ima strpljenja, zalijepljen selotejp preko ustiju i narod sve podnosi, kao što se kaže papir sve podnosi. Ovo je narod - papir.
Čitam ovih dana kako film Odbjegla nevjesta ima novi nastavak u naslovu Odbjegli predsjednik vlade. No, on je samo za narod-papir odbjegao i kao nestao, čovjek-slučaj se odmara na nekoj od jahtica koja plovi (valjda) po Jadranskom moru. No, redovito naziva ministre i diktira tempo, da ne velim rečenice. Onda pročitam i ovo:
..............donedavni hrvatski premijer Sanader, međutim, ne posjeduje ništa od nekretnina.........
...........Sanader je, međutim, i svojom posljednjom karticom obmanuo hrvatsku
javnost, jer prema dostupnim podacima formalno nije vlasnik ni jedne
nekretnine, odnosno nema ništa i - beskućnik je...."
Narod-papir vjeruje u ovu "istinu" jer dokazi su nepobitni - ništa ne posjeduje, pravi siromah. Sve što mu pripisuju uopće nije njegovo. Ima on samo tasta, punicu, suprugu.
ANDRIJA HEBRANG Nekretnine: stan od 120 m2, 320.000 eura, stan od 50 m2,
100.000 eura, vikendica od 65 m2, 100.000 eura, garaža od 13 m2, 32.000
eura
Pokretnine:75.000 eura
LJUBO JURČIĆ
Plaća: 17.000 kn
Naknada: 200.000 kn godišnje Ekonomski fakultet, 150.000 kn za predavanja
Primici: 1750 eura mjesečno za najamninu
Nekretnine: stan od 65 m2, 100.000 eura, poslovni prostor od 176 m2,
600.000 eura, stan od 100 m2, 200.000 eura, poslovni prostor od 127 m2,
500.000 eura, zemljište od 5000 m2, 3000 eura
Pokretnine: Renault 5 iz 1990, 1000 eura, BMW X3 iz 2004, 20.000 eura
Udjeli: 50 posto udjela u Elud trade d.o.o., 20.400 kn, 70 posto udjela u Ellux d.o.o., 20.000 kn
JOSIP JURČEVIĆ
Plaća: 12.095,97 kn
Naknada: do 200.000 kn godišnje za predavanja
Nekretnine: kuća od 72 m2, 100.000 eura, kuća od 100 m2, 200.000 eura,
kuća za odmor od 220 m2, oko 600.000 eura, zemljište od 6000 m2,
120.000 eura, zemljište od 2358 m2, oko 10.000 eura
Pokretnine: Espace iz 2001, 9000 eura, Citroën C3 iz 2005, 6000 eura (sin), Opel Corsa iz 2007, 9000 eura (supruga)
Ostalo:105.000 eura u banci, umjetnine i nakit, 70.000 kn, veća biblioteka neprocijenjene vrijednosti
NADAN VIDOŠEVIĆ
Plaća: nepoznata
Nekretnine: zemljište od 1200 m2, zemljište od 6,5 hektara, vikendica
Pokretnine: milijun eura od prodaje Meštrovićeva ateljea
Udjeli: 12.000 dionica u Krašu, 6,6 milijuna kuna
Ako mislite da sam zaboravila na "umjetnike", nisam, oni su posebna vrsta čovjek-slučajeva. Sve siromah, do siromaha, nemaju novca za doprinose za mirovnisko i zdravstveno osiguranje.
Ah.. ne da mi se više tražiti po internetskim bespućima.
Uglavnom, ima i u VG čovjek-slučajeva, od onih koji su danas već zastarjeli, ali glumci u ovom filmu su ostali isti, čak je i režiser filma isti, producent također, jedino se mijenja lokacija snimanja, direktor fotografije i direktor scenografije, a vjerojatno i kostimograf, jer su glumci dobili "malo" na kilaži (čitaj aroganciji i bezobrazluku).
Ali čemu uopće istina, kad istine nema, čovjek-slučajevi su na odmoru, svi do jednoga, nikakovih događanja u ovom gradu.
No, jedno je sigurno, ovaj narod-papir nema Matiju. A joj... nikako da ga dočekam.
Ma, svi nešto čekaju, jesen ili možda zimu?
Ili pristupnicu, čekanje u redu za biti čovjek-slučaj na nekoj od razina (lokalnoj, županijskoj, državnoj) jer samo tako se može postići kategorija nultog reda. Ali onda više nisi čovjek, onda postaješ izdajica.
Citat s VG foruma "Da barem ukinu jednu od onih besmislenih agencija možda bi im čovjek i povjerovao da nešto mogu napraviti...." (ylodi)...
Evo izvrsnog primjera:
"Osnovali su ih prije 2 godine. Još nisu ni počeli raditi. Kažu, spremaju se. Ima ih 7 i sjede 5 metara od Charlieja, Gajeva 4, uvučeno dvorište. Tu je Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa. Ured je osnovan Sanaderovom uredbom iz 2007., pročelnika je dobio tek u veljači 2009. Proradio nije ni do danas."
Zračna luka je u 5 postotnom vlasništvu grada Velika Gorica, stoga me kao stanovnicu ovog grada jako zanima kakav je odnos naše VG vlasti prema našem/gradskom vlasništvu.
Skupština je usvojila i izmjene društvenog ugovora kojime je potpuno ukinut članak koji propisuje koju stručnu spremu i iskustvo mora imati direktor ZLZ-a. Nije više potrebno visoko obrazovanje VII. stupnja, iskustvo na rukovodećim funkcijama tri godine, te nužnost direktora da je ekonomske, tehničke ili pravne struke. Zanimljivo je i to da budući direktor neće morati znati engleski jezik. "
Da li će budući direktor uopće trebati znati govoriti? ZNA SE da ne mora znati misliti,
ali da ne mora znati govoriti? Kaj bu se igral pantomime?
Inače, o smjeni uspješnog bivšeg direktora može se čitati na:
S obzirom da su smjenu izvršili: "Skupština Zračne luke Zagreb, kojoj su nazočili ministar mora, prometa i infrastrukture, Božidar Kalmeta i zamjenik župana Zagrebačke županije Rudolf Vujović razriješila je Boška Matkovića sa funkcije direktora Zračne luke Zagreb, a za novog direktora imenovala Andriju Markića, dosadašnjeg djelatnika Zračne luke Zagreb."
Kako niti Kalmeta a niti moj favoRIT Vujević ne znaju govoriti hrvatskim jezikom, osmislili su novu inačicu - ne znaš hrvatski čemu onda engleski. Čak ne moraš niti škole i studij završiti, bitno je da si njihove (ZNA SE) gore list.
Hrvatski jezik je presiromašan riječima i nemam adekvatnu riječ koja je jača od pre-prestrašno, katastrofa, apsolutna nebuloza, sramota onih koji sjede u skupštini, idiotizam, svinjarija, fujjjjjjjjj.
Svi mi NISMO Alka Vuica koja pjeva: laži, laži, laži me, ti to radiš najbolje, niti smo Severine koja viruje i lipo joj je i kad je varaju.
Gradonačelnik na pressici nakon neuspjele konstituirajuće sjednice GV (jer nije bilo kvoruma) "...... se osvrnuo i na situaciju koju je je zatekao u Gradu, nakon primopredaje vlasti. Posebno je istaknuo vrlo lošu realizaciju proračuna, zbog čega će proračun za 2009. godinu zabilježiti deficit od 34 milijuna kuna. Gradonačelnik Barišić je najavio i skori rebalans proračuna."
34 milijuna je deficit???????
Prema godišnjem izvještaju za 2008. proračun je završen sa ukupnim viškom prihoda od 5.819.595,62 kn rekao je bivši gradonačelik g. Picula na 173. sjednici gradskog poglavarstva, a novi gradonačelnik već na prvoj (pardon drugoj) pressici izjavljuje da nedostaje 34 milijuna kuna.
Već ste počeli, stvorili ste konstrukciju (za 40 milijuna) koja bi vam za početak zapunila džepove.
Podrška ostalim vijećnicima koalicije SDP-DC-HSLS-HNS koji nisu došli jer se zakazuje sjednica onda kada mentor Šimunović zna da se ne može održati, ali računa da će dobiti kvorum i izglasati svoju volju.
Vrlo malo je vjerojatno da nisam dobro pročitala i razumjela kaj je uvaženi gospon Ljudevit Kaj copyral na gradski forum. Jedini nerazumljivi dio citata skriva se u riječi Velikogoričani?
Na koga li se misli?
Turushit tjedna
Aleksandar Božić:
…. uvijek kreativni Zdravko plemeniti Lučić izumio je nekakav posebni turopoljski jezik kojega samo on razumije, pa je dvojezično tiskao letke, valjda s namjerom da pridobije ruralno stanovništvo za lijevu koaliciju. No, tko bi od Velikogoričana ozbiljno shvaćao inicijative uvođenja „turopoljskog jezika“ u osnovne škole ?!
Zvir: Reporter 256, str. 4., Lučićev kajkavski
Zašto građani grada (a tu valjda spada i "cijenjeni" pisac ovih plavih redova) podrazumijevaju da je Turopolje u Velikoj Gorici, a sukladno tome po njima je i vlast i djelovanje (naravno nakon izbora) koju gradonačelnik i ostala svita obavljaju rezervirana za područje od stadiona Radnik pa to Betonirke. Čak se ni ostale gradske četvrti, po takvima, ne podrazumijevaju u grad, a o ostalim naseljima po Turopolju nema niti potrebe razmišljati, to tak i tak nisu građani, to su ljudi koji žive u selima, vjerojatno su za njih seljaci.
Ljudi, Velika Gorica je u Turopolju, a ne Turopolje u Velikoj Gorici.
A u Turopolju ljudi govore kajkavski, turopoljski, dijelom urbanom kajkavštinom što god se pod tim podrazumijevalo.
Učiti djecu u školi različitost hrvatskog jezika, naročito domicilnog dijalekta je itekako potreba. Učiti ih čitati, izgovarati, pisati, a ponajprije govoriti kajkavskim turopoljskim dijelektom je najpozitivnije što se na tradicionalnu "kajkavsku" kulturu može nadovezati tj to bi trebao biti početak. Ljudi se moraju moći sporazumijevati govorom, pa tek onda ljubavlju.
Uvijek se čudim ljudima koji ne vide svoje dvorište. Još sam izbezumljena onom rečenicom da bi se u domu zdravlja već jednom moralo prestati "kajkati" i početi govoriti "rvackim jezikom".
Dobro di su ti načitani rvati koji će me u mojem Turopolju naučiti govoriti?
Do sad sam valjda bila nijema pa sam se sporazumijevala znakovima i ne mogu dočekati da me netko nauči govoriti. Kako ja nemam sreću naći se u VIP loži kad takvi gladijatori stupe u arenu? Pola Turopolja, (ne VG) bi čulo kak ja ne govorim, ili možda ipak, govorim rvacki.
A jedan takav načitani je i pisac onih plavih redova. Ne znam u kojim novinama piše, i koje teme su mu obožavane za obradu, ali nekako mi se čini da je riječ o politici.
Da su ga u školi učili bar malo turopoljski onda bi razumio što je pisalo na HNS-ovim lecima. Mene nisu učili, ali sam se sama trudila razumijevati govor kraja u kojem živim, pa vrlo malo riječi napisanih na letku nisam mogla prevesti, ali u kontekstu se baš sve razumije. Naravno, tko hoće.
I ne samo da djeca trebaju učiti govor, običaje, tradiciju, povijest kraja u kojem žive, nego je nasušna potreba kajkavskog i turopoljskog dijalekta na televiziji TVG, kazališnih predstava na Sceni Gorica, i razgovora uživo na svakom koraku.
I još ima.... oni koji bi mogli (i morali) razumjeti govor svojih predaka s njima posebno treba razgovarati domicilnim turopoljskim govorom, a ukoliko im dođe da i oni ponukani govornikom počnu razgovarati/odgovarati takvim riječima, svakako ih ispraviti u svakoj riječi koju ne upotrijebe ispravno.
E to mi bude domaća zadaća za cijelo ljeto i iduću školsku godinu. A ako ostanem bez posla (što je vrlo moguće u današnje vrijeme) otvorit ću savjetovalište za Turopolje.
PS - namjerno je cijeli ovaj tekst na ovom blogu gdje pišem književnim (službenim) hrvatskim jezikom, a ne tamo u kajkavskom dijelu Veno-vevo da bi svi koji još ne razumiju mogli bez prevoditelja razumjeti napisano.
Ne mogu odoljeti da ne skrenem pozornost na ovaj link: (uključite zvučnike)
Dobro došli.
I opostite odmah na početku jer sigurno bum često zaboravila napisati tu riječ, pa neka stoji već na samom početku. Sigurno već sam naslov mojeg bloga zahtjeva ispriku nekima koji budu čitali pa nikad više, dok onima koji nastave pratiti moje rečenice u budućim temama će postati razumljiviji.
Oduvijek drugačija, stalno nekog školujem, pravim se pametna iako to nisam.
, pokaže zahvala u gradu u kojem spava i koji redovno (već godinama) opstruira u razvoju upsssssss, pardon, u kojem živi i djeljuje.
Zato je puno lakše i bezbolnije mene okarakterizirati bolesnicom, ukinuti forum, nego se opravdavati za zlodjela i veleizdaje roda ovoga koja svakodnevno čine a vidljivi su na svakom koraku.
Čak mi niti naziv ureda nije razumljiv.
